DEFINICIJE

Spol

Uputstvom za popunjavanje popisnice, u popisu 1961. godine, bilo je predviđeno da se odgovor na pitanje o spolu daje zaokruživanjem odgovarajućeg broja/šifre, štampanog na popisnici pored tog pitanja. Greške koje su se pojavile ispravljane su u toku revizije opisne građe upoređivanjem sa odgovorima na neka druga pitanja. U slučaju da se na taj način nije mogao odrediti spol, a pošto nije bila predviđena mogućnost da se u rezultatima pojavi grupa „nepoznat spol“, takve osobe su svrstane u grupu „ženski“.

Starost

U statističkoj praksi primjenjuju se dva načina grupisanja pri iskazivanju rezultata po ovom obilježju: jedan je prema navršenoj godini života, a drugi prema kalendarskoj godini rođenja. U jugoslovenskim popisima 1921, 1931, 1953. i 1961. godine starost se opredjeljivala prema navršenoj godini života, jedino se u popisu 1948. godine primijenio drugi način, pa se opredjeljivanje  starosti zasnivalo na godini rođenja. Veličine razlika koje se pojavljuju pri primjeni jednog ili drugog načina zavise od kritičnog momenta popisa. Da bi se dobili podaci o navršenim godinama života, u popisu 1961. godine, postavljeno je pitanje o datumu (dan, mjesec i godina) rođenja.

Distribucija stanovništva po starosti, samostalno ili ukršteno sa nekim drugim obilježjem, pojavljuje se sa sljedećim grupama po starosti:

Klasifikacija D – pojedinačne godine od 0 do 14, zatim grupa 15-17 i 18 i više godina starosti, namijenjena izučavanju nepunoljetnog stanovništva i njegovih pojedinih kontingenata vezanih za obavezno školovanje (predškolska djeca, djeca obavezna za školovanje, ostali nepunoljetni).

Klasifikacija E – petogodišnje grupe: 0-4, 5-9, 10-14.....60-64 i 65 i više, namijenjena formiranju i ispitivanju pojedinih osnovnih starosnih kontigenata (djeca, omladina, mlađe odraslo stanovništvo, starije odraslo stanovništvo, radni kontingent, staro stanovništvo).

Klasifikacija G – u kojoj se djeca i omladina razvrstavaju u petogodišnje (0-9, 10-14, 15-19, 20-24), a odraslo stanovništvo u desetogodišnje, odnosno petnaestogodišnje grupe (25-34, 35-39, 50-64, 65 i više), namijenjeni ispitivanju migracionih tokova u vezi sa starošću.

Klasifikacija G – (modifikovana) – odnosi se na stanovništvo staro 10 i više godina i sadrži slijedeće grupe: 10-14, 15-24, 25-34, 35-49, 50-64, 65 i više, namijenjena je ispitivanju izvjesnih ekonomskih karakteristika stanovništva u vezi sa starošću; razlikuje se od klasifikacije G samo u tome što su grupe 15-19 i 20-24 iz G klasifikacije ovdje spojene u jednu grupu (15-24).

Klasifikacija H – četiri velike grupe: 10-19, 20-34, 35-64, 65 i više i nepoznata starost, namijenjena najosnovnijem izučavanju pismenosti stanovništva po važnijim velikim grupama generacija.

Klasifikacija I – kojom se razvrstava stanovništvo od 7 do 19 godina u tri posebne grupe (7-10, 11-14, 15-19), koje dozvoljavaju izučavanje pohađanja škole u vezi sa pojedinim nivoima škola (niži razredi osnovne škole, viši razredi osnovne škole, škole II stepena – srednje).  

Bračno stanje

U popisu 1961. godine, kao i svim prethodnim popisima stanovništva Jugoslavije, podaci o bračnom stanju prikupljali su se prema formalno pravnom kriterijumu. Mogući odgovori na ovo pitanje bili su: neoženjen-neudata, oženjen-udata, udovac-udovica, razveden-razvedena. Kao oženjena-udata smatrala se samo ona osoba koja je sklopila brak u zakonom predviđenoj formi, a taj brak nije prestao smrću jednog bračnog druga ili razvodom po pravnosnažnoj presudi suda. U slučaju faktičke bračne zajednice muškarca i žene, koja nije registrovana u zakonskoj predviđenoj formi, kao odgovor o bračnom stanju upisivalo se stanje prije zasnivanja takve zajednice. Odgovor razveden- razvedena upisivan je samo onim licima čiji je brak razveden pravosnažnom presudom suda, a ne i bračnim drugovima koji odvojeno žive, pa ni u slučaju da su podnijeli brakorazvodni spor, a po njemu još nije donijeta presuda. Udovcem-udovicom se smatrala osoba čiji je zakoniti brak prestao smrću bračnog druga, ako poslije toga nije sklopila novi brak.

Broj živorođene djece majke

U popisima stanovništva Jugoslavije fertilitetna obilježja nisu posmatrana sve do popisa 1948. godine kada je po prvi put postavljeno pitanje o broju živorođene djece, na koje su odgovarale sve ženske osobe koje su rađala. U popisima 1953. i 1961. godine ovo pitanje je takođe postavljeno. Kao živorođeno dijete smatralo se ono koje je po rođenju davalo znake života, čak i ako je ubrzo poslije rođenja umrlo. Za žene koje su rađale trebalo je uzeti u obzir svu živorođenu djecu, bez obzira na to da li su rođena u postojećem ili ranijem braku ili su vanbračna. Broj živorođene djece predstavlja jedan od osnovnih pokazatelja za izučavanje fertiliteta.

Broj sada žive djece

Prema podacima o broju živorođene djece može se zaključivati o plodnosti pojedinih generacija žena, odnosno grupe stanovništva na određenom geografskom području, ali se iz tih podataka ne može ništa saznati o gubicima uz koje se vrši obnavljanje stanovništva bilo u cjelini, bilo u pojedinim njegovim grupama. Iz tih razloga po prvi put je u popisu 1953. godine, a zatim i u popisu 1961. godine, postavljeno i pitanje o broju žive djece u momentu popisa. Ovim je stvorena mogućnost da se u rezultatima popisa podaci dobiveni na osnovu ovog pitanja povežu sa podacima o starosti majke i broju živorođene djece majke, da bi se ispitivalo koliko su pojedine generacije žena uspijevale  da održe u životu djecu koju su rodile, s obzirom na profesionalni, obrazovni, etnički ili drugi sastav porodice.

Aktivnost

Najopćija statistička podjela stanovništva u ekonomskom smislu je podjela po aktivnosti. Ova podjela dozvoljava sa jedne strane, detaljnije sagledavanje i ispitivanje ekonomskih, bioloških, etničkih, kulturno-socijalnih i drugih obilježja aktivnog stanovništva, a sa druge strane povezano posmatranje aktivnog stanovništva i izdržavanog stanovništva zavisnog od pojedinih kategorija aktivnog. Podjela  stanovništva prema aktivnosti vršena je u svim jugoslovenskim popisima stanovništva. U popisima stanovništva 1953. i 1961. godine pojam i klasifikacija privredne aktivnosti potpuno su istovjetni. Cjelokupno stanovništvo grupisano je u tri osnovne kategorije:

1. Aktivno stanovništvo
2. Osobe sa ličnim prihodom
3. Izdržavano stanovništvo.

U aktivno stanovništvo svrstane su osobe koje obavljaju neko aktivno zanimanje (uključujući i osobe koje privremeno ne obavljaju svoje zanimanje, jer su nezaposlene, ispunjavaju vojnu obavezu, lišene slobode i sl., a prije toga su obavljale aktivno zanimanje) i na taj način osiguravaju sredstva za život.

U grupu osoba sa ličnim prihodom uključene su one osobe koje ne obavljaju aktivno zanimanje, nego žive od prihoda koji potiču iz njihovog ranijeg rada ili aktivnosti  ili rada, odnosno aktivnosti nekog člana njihove uže porodice. U ovu grupu su uključeni i stanovnici koji žive od dohotka od privatne svojine (rentijeri, uživaoci imanja), ili od raznih oblika društvene pomoći (uživaoci socijalne pomoći, stipendisti, osobe izdržavane u domovima i sl.).

U izdržavano stanovništvo uključene su osobe koje nemaju sopstvenih prihoda od kojih bi se izdržavale, nego ih izdržavaju roditelji, rođaci ili druge osobe (djeca, đaci, studenti, domaćice, osobe nesposobne za rad, još nezaposlene osobe i dr.).

Djelatnost

Djelatnost se definiše kao vrsta proizvodnje ili usluga kojom se bavi radna ili druga organizacija u kojoj odnosna osoba radi. Pojam radne organizacije obuhvata, pored privrednih organizacija (društvene, zadružne, vjerske i slične), zatim radnje privatnih zanatlija i gazdinstava privatnih poljoprivrednika. U popisima 1953. i 1961. godine definicija obilježja „djelatnost“ i način prikupljanja podataka u osnovi se nisu razlikovali. Djelatnost je u oba popisa određivana prema vrsti proizvodnje ili usluga preduzeća i ustanova, odnosno pogona i sl., u kome osoba radi, s tim što su u popisu 1953. godine osobe koje rade u preduzećima sa dvije ili više djelatnosti bile grupisane prema glavnoj (pretežnoj) djelatnosti preduzeća, dok su u popisu 1961. godine grupisana prema djelatnosti pogona u kome rade, bez obzira da li pogon predstavlja osnovnu ili sporednu djelatnost preduzeća.

Za osobe zaposlene u zajedničkoj upravi (upravni aparat, centralna administracija, itd.) kombinovanih organizacija sa sva i više osnovnih djelatnosti, u popisu 1961. godine upisivala se ona grana djelatnosti kojoj pripada veći dio zaposlenih radnika i službenika, odnosno ako na pojedine dijelove (pogone) organizacija postoji posebna administracija, onda djelatnosti onog pogona za koji za posebna administracija radi.

Osobe zaposlene u pomoćnim djelatnostima upisivale su osnovnu djelatnost preduzeća, odnosno sporednu ukoliko pretežno ili isključivo služi sporednoj djelatnosti, a ne granu djelatnosti koja bi odgovarala radu pomoćne radionice. Pomoćnim djelatnostima smatrane su one koje ne ostvaruju samostalnu proizvodnju, već vršenjem usluga u krugu preduzeća omogućavaju njegov uspješniji rad.

Osobe zaposlene u djelatnostima društvenog standarda unutar preduzeća upisivale su uvijek odgovarajuću djelatnost društvenog standarda, bez obzira na osnovnu djelatnost organizacije.

Zanimanje

U popisu stanovništva 1961. godine zanimanje aktivnih osoba određivano je prema vrsti posla koje neka osoba obavlja u cilju sticanja sredstava za život. S obzirom da ista osoba može obavljati različite poslove, na osnovu čega bi se moglo uzeti da ima dva ili više zanimanja, u popisu se tražilo da se upiše ono zanimanje na koje se troši najveći dio radnog vremena. Pri upisivanju odgovora o zanimanju, po pravilu se uzimalo ono kojim se osoba bavila u momentu popisa, što znači da se nije ispitivalo koliko se vremena osoba bavi tim zanimanjem. Izuzetno, za osobe koje su u vrijeme popisa radile na poslovima sezonskog karaktera, zanimanje se opredjeljivalo prema vrsti poslova na koje su te osobe utrošile najveći dio radnog vremena u toku godine koja prethodi popisu. Aktivne osobe koje u vrijeme popisa nisu obavljala svoje zanimanje, jer su bila privremeno nezaposlene, nalazile se na služenju vojnog roka ili na izdržavanju kazne upisivala su zanimanje kojim su se bavile neposredno prije nastupanja uzroka zbog kojih je došlo do prestanka vršenja zanimanja. Od aktivnih osoba tražilo se da navedu što potpuniji naziv svog zanimanja, a ako ne znaju tačan naziv, da opišu koje poslove vrše, kako bi se na osnovu toga moglo odrediti zanimanje. Pri tome nije imalo nikakvog značaja u kojoj grani djelatnosti, odnosno sektoru svojine rada, ni kakvu školsku i stručnu spremu imaju.

Položaj u zanimanju

Pitanje o položaju u zanimanju postavljeno je u popisu 1961. godine sa ciljem da se vidi u kojem svojstvu pojedinci obavljaju svoje zanimanje, tj. da se omogući diferenciranje  aktivnog stanovništva u kategorije: radnik-službenik, član radne zadruge, samostalan bez radnika, poslodavac, pomažući član porodice i učenik u privredi.

Poljoprivredno stanovništvo

Jedan od osnovnih pokazatelja ekonomske strukture stanovništva jeste njegova podjela na poljoprivredno i nepoljoprivredno. Zbog značaja te podjele u programe svih popisa stanovništva obavezno se uključuje mogućnost dobijanja podataka o veličini i karakteristikama ove dvije velike grupe stanovništva. Promjene učešća poljoprivrednog stanovništva i njegovog sastava po raznim obilježjima pouzdan su opći znak društvenog, posebno privrednog razvoja jedne zemlje. Razvrstavanje stanovništva na poljoprivredno i nepoljoprivredno vršilo se u toku obrade popisne građe. Za razvrstavanje je moguće primijeniti nekoliko kriterijuma (individualno zanimanje, djelatnost, pripadnost poljoprivrednom ili nepoljoprivrednom domaćinstvu). U popisima stanovništva 1953. i 1961. godine za opredjeljenje poljoprivrednog stanovništva usvojen je kao osnovni kriterijum djelatnost, a kao dodatni zanimanje (za osobe izvan djelatnosti). Prema tim kriterijumima poljoprivredno stanovništvo  čine: 1) aktivne osobe koje svoje zanimanje obavljaju u djelatnosti  poljoprivreda (uključivši i ribarstvo i vodoprivredu), 2) osobe koje su u vrijeme popisa bila „izvan djelatnosti“, ali su prije toga vršila zanimanje iz grupe „poljoprivrednici, ribari i šumarski radnici“ i 3) sve osobe koje izdržavaju aktivni stanovnici navedeni pod 1) i 2).

Školska sprema

U popisu 1961. godine za svaku osobu upisivan je podatak o svim školama koje je završila, odnosno pohađala, ako je s uspjehom završila bar jedan razred (godinu). Škole su upisivane redom, počev od škole najnižeg ranga (osnovna škola), pa dalje, navodeći i škole istog ranga, ukoliko ih je odnosna osoba pohađala. Pri tome je bilo svejedno da li je školska sprema stečena školovanjem u redovnim školama ili u školama koje zamjenjuju redovne škole, polaganjem ispita kao privatni učenik u redovnoj školi ili pohađanjem kurseva za skraćeno završavanje neke škole. Kursevi koji ne daju svjedočanstvo neke redovne škole, odnosno kojima se ne priznaje rang određene škole nisu uzimani u obzir. Za razvrstavanje po školskoj spremi uzimala se u obzir samo najviša završena škola. U slučaju da je neka osoba završila dvije škole istog ranga, od kojih je jedna opće obrazovna, a druga stručna, uzimala se u obzir stručna škola, a ako su obje škole stručne i istog ranga, onda je ona koja više odgovara zanimanju te osobe.

Primjenjivana je sljedeća klasifikacija:

1. U grupi „bez školske spreme“ svrstane su osobe koje nisu završile ni prvi razred osnovne škole i osobe sa završenim 1-3 razreda osnovne škole.
2. Grupa „4 razreda osnovne škole“ obuhvata, pored osoba koje su završile četvrti razred osnovne škole, još i osobe koje su završila 5-7 razreda osnovne škole ili raniju petorazrednu osnovnu školu, šestorazrednu (produžnu) osnovnu školu, raniju dvogodišnju građansku školu, odnosno koju su pohađala, ali nisu završila raniju nižu gimnaziju ili niže razrede potpune gimnazije, i naposljetku osobe koje su pohađale, ali nisu završile školu učenika u privredi, školu sa praktičnom obukom ili školu za ostali stručni kadar (ranije niže stručne škole).
3. Grupa „osnovna škola“ obuhvata, pored osoba koje su završile osnovnu                             (osmogodišnju) školu, još i osobe koje su završila raniju osmogodišnju ili sedmogodišnju osnovnu školu, raniju nižu gimnaziju, odnosno niže razrede ranije potpune, realne ili klasične gimnazije, raniju građansku školu , III i IV godinu škole za opće obrazovanje radnika i službenika, školu za skraćeno školovanje odraslih s položenim ispitom VIII razreda osnovne škole.
4. Grupa „ škole za kvalifikovane radnike i ostali stručni kadar“ obuhvata osobe sa završenom školom za učenika u privredi, školom s praktičnom obukom (rudarske, industrijske, itd.) medicinske, administrativne i slične škole za ostali stručni kadar, kao i one koje su završile neku od ranijih nižih stručnih škola (osim majstorskih i majstorsko-službeničkih škola).
5. U grupu „škole za visokokvalifikovane radnike“ svrstane su one osobe sa završenim ranijim majstorsko-službeničkom, majstorsko-poslovođskom, majstorskom, rudarsko-nadzorničkom, majstorsko-rudarskom i sličnom školom takve vrste.
6. U grupu „srednje škole“ ušle su osobe s položenim ispitom zrelosti u gimnaziji, u ranijoj potpunijoj ili višoj gimnaziji, osmogodišnjoj, osobe sa završenom srednjom rudarskom ili industrijsko-tehničkom školom, srednjom ekonomskom školom, srednjom školom za nastavni kadar, srednjom umjetničkom školom, srednjom vjerskom i ostalim srednjim školama, kao i osobe sa završenom školom za visokokvalifikovane radnike.
7. Sadržaj grupa „ fakulteti, visoke i više škole“ dovoljno je jasan i nije zahtijevao posebna objašnjenja.

Pismenost

Pismenost predstavlja početni oblik obrazovanja stanovništva i osnov za sticanje daljeg obrazovanja kroz školovanje, šire stručno usavršavanje i, uopće, kulturno uzdizanje. Popisi stanovništva su uvijek bili najpogodniji put za sagledavanje pismenosti stanovništva i razlika koje u tom pogledu postoje među pojedinim generacijama stanovnika, kao i razlika u stepenu pismenosti stanovništva raznih geografsko-teritorijalnih jedinica. Osoba se  smatrala pismenim ukoliko zna da čita i piše, odnosno da zna da pročita i napiše tekst u vezi sa svakidašnjim životom. Potrebno je napomenuti da popisivač nije bio dužan provjeravati da li odnosna osoba zaista zna da čita i piše, pa je prema izjavi osobe zaokruživao odgovor.

Narodnost

U popisu 1961. godine, kao i u oba poslijeratna popisa stanovništva Jugoslavije, odgovor na pitanje o narodnosti upisivao se prema slobodnoj izraženoj nacionalnoj pripadnosti stanovnika. Za djecu ispod 10 godina starosti podatak o narodnosti upisivan je prema izjavi roditelja (staratelja). Osobe jugoslovenskog porijekla koje se smatraju Muslimanima u smislu etničke, a ne vjerske pripadnosti, ako se nisu opredijelila  za neku od jugoslovenskih narodnosti deklarisala su se kao „Muslimani“ (u smislu etničke pripadnosti). Međutim, Šiptari, Turci kao i Srbi, Hrvati, Crnogorci, Hrvati ili Makedonci koji sebe nisu smatrali muslimanima u smislu etničke nego vjerske pripadnosti, trebalo je da upisu svoju nacionalnu pripadnost (Šiptar, Turčin, Srbin, Hrvat, Crnogorac ili Makedonac). Građani Jugoslavije koji se nisu bliže nacionalno opredijelili, odgovarali su „Jugosloven nacionalno neopredijeljen“, a strani državljani koji se nisu nacionalno opredijelili, „nacionalno neopredijeljen“.

Pitanje o narodnosti u zemljama sa višenacionalnim sastavom spada među osnovna pitanja popisa stanovništva. Značaj ovog pitanja je naročito veliki u zemljama gdje žive narodnosti među kojima postoje etničke razlike, koje se manifestuju u biološkim karakteristikama , u nivou društvenog, kulturnog, ekonomskog, itd., razvoja. To upućuje na potrebu da se pri demografskim istraživanjima podaci po nizu obilježja (starost, bračno stanje, broj djece, pismenost, školska sprema, zanimanja itd.) analiziraju u vezi sa narodnošću.

Mjesto stanovanja

Kao mjesto stanovanja u popisu 1961. godine smatralo se mjesto (naselje) u kome je osoba bila stalno nastanjena u momentu popisa. Sadržinski ova definicija odgovara u cijelosti pojmu „prebivalište“ iz osnovnog Zakona o evidenciji prebivališta i boravišta građana ( Služeni list SFRJ“, br.8/65). Podatak o mjestu stanovanja predstavlja osnovu za obradu rezultata popisa po koncepciji „stalnog stanovništva“, tj. za dobijanje podataka o osobama koje su stalno nastanjene na određenoj teritoriji, bez obzira gdje ih je popis zatekao.

Popisi stanovništva od 1921. i 1931. godine provedeni su i rezultati obrađeni po koncepciji „prisutnog stanovništva“. To znači da je svako popisan i u rezultatima iskazan na teritoriji gdje se zatekao u vrijeme popisa. U namjeri da se dobiju podaci koji će i za najmanja područja pružiti sliku veličine i sastava njihovog stalnog stanovništva, a ne sliku slučajnog stanja u vrijeme popisa, u sva tri poslijeratna popisa stanovništva ( 1948, 1953, i 1961) podaci su obrađeni po koncepciji stalnog stanovništva. Usvajanje bilo koje od ovih koncepcija nameće potrebu da se za svaku osobu utvrdi gdje je bila u momentu popisa: u mjestu stanovanja ili u nekom drugom mjestu. Da bi se to postiglo, a i da bi se izbjegle mogućnosti ispuštanja odnosnog dvostrukog popisivanja, stanovništvo se prilikom popisa po prisutnosti dijelilo u tri kategorije:

1. Prisutne osobe, tj. osobe koje su se u vrijeme popisa nalazile u mjestu stanovanja;
2. Privremeno odsutne osobe, koje se u vrijeme popisa nisu nalazile u mjestu stanovanja, tj. koje su bila privremeno odsutne iz svojih domaćinstava (na putu ili privremenom boravku u drugom mjestu radi školovanja, liječenja, odsluženja vojnog roka, u gostima i sl.) ;
3. Privremeno prisutne osobe, koje se u vrijeme popisa nisu nalazile u mjestu stanovanja, pa su u mjestu u kome ih je popis zatekao tretirane kao privremeno prisutne.

Stalno stanovništvo sačinjavaju prisutne osobe i privremeno prisutne osobe.

Mjesto rođenja

Podatak o mjestu rođenja treba da posluži proučavanju teritorijalnog porijekla i migracija stanovništva. U cilju ispitivanja migracije, stanovništvo se razvrstava po izvedenom obilježju, koje znači odnos mjesta rođenja prema mjestu stalnog stanovanja, zanemarujući pri tome eventualna ranija preseljavanja. Time se dobija veoma gruba predstava o unutrašnjem preseljavanju, upravo samo krajnji efekat migracionih kretanja stanovništva. U svim ranijim popisima statistički podaci o teritorijalnoj pokretljivosti stanovništva ograničavali su se samo na poređenje mjesta rođenja (rodnog kraja) i mjesta stalnog stanovanja u vrijeme popisa, dok su u popisu 1961. godine prvi put postavljena i druga pitanja o preseljavanju.

Da bi se dobili podaci o stanovništvu koje živi u mjestu u kome je rođeno, o onom koje se u mjestu stanovanja u vrijeme popisa doselilo se iz bliže okoline, iz udaljenih krajeva zemlje ili iz inostranstva, u obradi podataka popisa stanovništva 1961. godine korištena je sljedeća klasifikacija:

Rođeni u:

1. Mjestu u kojem stalno stanuju
2. Drugom mjestu iste općine
3. Užem području države
4. Srbiji
5. Vojvodini
6. Kosovu i Metohiji
7. Hrvatskoj
8. Sloveniji
9. Bosni i Hercegovini
10. Makedoniji
11. Crnoj Gori
12. Drugoj zemlji
13. Nepoznato

Mjesto ranijeg stanovanja

Kao „mjesto ranijeg stanovanja“ smatralo se posljednje mjesto (naselje) iz kojeg se osoba neposredno doselila u mjesto koje joj je u vrijeme popisa bilo mjesto stanovanja. U popisu je ovo pitanje glasilo: „Odakle ste se doselili?“

Na ovo pitanje odgovarale su samo osobe koje od rođenja nisu bile neprekidno stalno nastanjene u istom mjestu. Smatralo se da su neprekidno od rođenja stalno nastanjene u istom mjestu i osobe koje su odlazile iz mjesta rođenja na sezonski rad, školovanje u drugo mjesto, odsluženje vojnog roka i sl., a isto tako i osobe koje su napuštale mjesto rođenja zbog učešća u ratu, boravka u zarobljeničkim i drugim logorima, uslijed prinudnog preseljavanja u toku rata, ukoliko su se takve osobe odmah poslije toga vratile u naselje u kojem su rođene. Takođe, se nije smatralo da se selilo dijete rođeno izvan mjesta stanovanja majke (u porodilištu, kod rodbine i sl.), ako je odmah zatim donijeto u mjesto stanovanja majke. Sve ostale osobe odgovarale su na ovo pitanje uzimajući u obzir samo posljednje preseljavanje.

Iz pitanja o mjestu ranijeg stanovanja dobijena su obavještenja o geografskim pravcima preseljavanja, odnosno o području sa kojeg su se stanovnici doselili u mjesto koje im je u vrijeme popisa bilo mjesto stanovanja. Iako, u stvari, pokazuju samo jedan dio migracionih kretanja, pošto se odnose na posljednju promjenu mjesta stanovanja, ipak ovi podaci pružaju mogućnost da se dobije predstava, prije svega, o udjelu stanovništva koje se nije selilo i onog koje se selilo, a zatim u okviru ovog o udjelu lokalnih preseljavanja u okviru iste republike, iz drugih republika i iz drugih zemalja. Radi osvjetljavanja karakteristika naselja iz kojih su se stanovnici doseljavali, naselja su razvrstana na tri tipa: seoska, mješovita i gradska.

Godina doseljenja u sadašnje mjesto stanovanja

Kao dopunski izvor informacija o teritorijalnoj pokretljivosti stanovništva postavljeno je u popisu 1961. godine i pitanje o godini doseljenja u mjesto stanovanja u vrijeme popisa. Podatke o godini doseljenja davale su samo osobe koje su trebale da daju podatke i o mjestu iz kojeg su se doselile. Podaci o vremenu doseljavanja omogućavaju da se dobije obavještenje o obimu lokalnih, republičkih i međurepubličkih preseljavanja u pojedinim vremenskim periodima, kao i o dužini nastanjenosti stalnog stanovništva u pojedinom naselju.

Mjesto rada

Kao mjesto rada u popisu stanovništva 1961. godine smatralo se naselje u kojem neka osoba radi, upravo naselje u kojem se nalazi njegovo radno mjesto. Za osobe koje obavljaju zanimanje nevezano za rad na određenom stalnom mjestu (na primjer, željezničko vozno osoblje, šoferi, trgovački putnici i slična zanimanja) kao mjesto rada uzimalo se mjesto sjedišta njihove radne organizacije ili sjedišta pogona, matične stanice, matične luke i sl. Za aktivne poljoprivrednike uzeta je pretpostavka da rade u mjestu stanovanja, bez obzira da li se pojedini dijelovi njihovih posjeda eventualno nalaze na području drugog naselja i da li oni odlaze tamo da obrađuju te dijelove posjeda.  Podaci dobijeni pitanjem o mjestu rada omogućavaju, mada u grubim crtama, izučavanje dnevne migracije, tj. u kojem obimu aktivne osobe svakodnevno putuju u drugo mjesto za rad. Za ove osobe istovremeno je ispitivan udio onih koji rade u drugom mjestu iste općine, zatim u drugoj općini iste republike, u drugoj republici i u inostranstvu.

Porodica

Porodica je u obradi popisa stanovništva 1961. godine definisana kao porodična zajednica koja se sastoji samo od bračnog para, ili od roditelja (oba ili jednog) i djece. Nasuprot formalno-pravnom kriterijumu za određivanje bračnog stanja, koji je prihvaćen u popisu stanovništva, za određivanje porodica je izričito usvojeno da se i vanbračne zajednice sa djecom ili bez djece smatraju porodicom. Porodicom su, takođe, smatrane i one zajednice u kojima je bilo usvojene djece, odnosno, usvojena djeca smatrana su članovima porodice adoptanata.  Svaka osoba je mogla biti član porodice samo u okviru istog domaćinstva. Osoba koja je osnovala svoju porodicu, prestala je da bude član svoje bivše porodice, nezavisno od toga što se obje porodice nalaze u istom domaćinstvu.  S obzirom da je sastav porodice, u obradi porodica 1961. kao i 1953. godine, usvojena je podjela porodice na:

1. bračni par bez djece,
2. bračni par sa djecom,
3. majka sa djecom,
4. otac sa djecom.

Posebno iskazivanje rezultata za svaku od navedenih vrsta porodica omogućava detaljnije sagledavanje općih i specifičnih karakteristika vršenja porodičnih funkcija koje se, uglavnom, odnose na reprodukciju, ekonomske uvjete, obrazovanje i drugo.

Veličina (broj članova) porodice

U popisu 1961. godine veličina porodice je izražavana brojem članova. S obzirom na usvojenu definiciju porodice u broj članova porodice ubrojani su majka (supruga), otac  (suprug) i djeca koja žive u porodici bez obzira na starost i to samo ona koja nisu zasnovala svoju vlastitu porodicu ili im porodica ne živi u istom domaćinstvu.

Domaćinstva

Domaćinstvo je u popisu stanovništva 1961. godine definisano kao porodica ili druga zajednica čiji članovi zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode. Ovakva definicija zahtjeva dva uvjeta koja moraju postojati istovremeno. To su zajedničko stanovanje i zajedničko trošenje prihoda.

U smislu ove definicije u članove tzv. „porodičnih“ domaćinstava ubrojane su i one osobe koje nisu članovi porodice, ali rade, stanuju i hrane se u istoj kućnoj zajednici (kao što su kućne pomoćnice, sluge u privatnim poljoprivrednim gazdinstvima i sl.). S druge strane, dosljedno istoj definiciji, članovi porodice koji zajednički troše svoje prihode, a sticajem okolnosti ne stanuju zajedno, smatrani su kao posebna domaćinstva (na primjer, muž je zaposlen u jednom mjestu, gdje i stanuje, a žena sa djecom živi u drugom mjestu – u ovakvom slučaju uzimalo se da postoje dva domaćinstva). Dva ili više nesrodnih osoba koje zajedno stanuju ili zajednički troše svoje prihode, smatrane su takođe kao jedno domaćinstvo. U tzv. „porodična“ svrstana su i samačka domaćinstva, tj. osobe koje žive kao samci bilo sami ili u istoj sobi sa osobama sa kojima se zajednički ne hrane niti zajednički troše svoje prihode.

Pored tzv. „porodičnih“, kao posebna kategorija popisivana su još i „kolektivna“ domaćinstva. Pod „kolektivnim“ domaćinstvom podrazumijevala se grupa osoba koja iz određenih razloga stanuju i hrane se zajedno u posebnim institucijama kao što su, na primjer, manastiri i slične ustanove vjerskih organizacija, domovi za siročad, za stare i iznemogle, za slijepe, bolnice  za duševno bolesne i sl. U članove kolektivnih domaćinstava nisu ubrajane osobe koje su nastanjene u tim institucijama zbog toga što nemaju stana ili zbog toga što kao službenici ili radnici moraju tu da stanuju, već je na ovakve osobe u potpunosti primijenjena definicija tzv. „ porodičnih“ domaćinstava.

U popisu 1961. godine domaćinstva kao jedinice imala su dvostruku ulogu. S jedne strane, ona su predstavljala okvir za izvršenje popisa po koncepciji „stalnog stanovništva“, jer je trebalo da svi članovi domaćinstva budu popisani u svom domaćinstvu, bez obzira da li su se u vrijeme popisa zatekli u svojim domaćinstvima ili su bili privremeno odsutni. Na taj način je osiguravana i potpunost obuhvata u popisu. S  druge strane, domaćinstva su tretirana i kao posebne jedinice popisa sa svojim karakteristikama, što praktično znači da je u popisu stanovništva obavljen i popis domaćinstava.  S obzirom na primijenjenu koncepciju pri popisivanju stanovništva, i domaćinstva su prilikom popisivanja bila razvrstana u tri kategorije, prisutna, privremeno odsutna i privremeno prisutna, pri čemu se u svemu primijenjeni metodološki principi koji su važili i za stanovništvo (osobe).

Vrsta domaćinstava

Kao jedno od ekonomskih obilježja domaćinstava jeste njihova podjela na poljoprivredna i nepoljoprivredna. Razvrstavanje domaćinstava na poljoprivredna i nepoljoprivredna u popisu 1961. godine vršilo se na osnovu aktivnosti i zanimanja članova domaćinstva. Prema ovom kriterijumu poljoprivrednim domaćinstvom se  smatralo ono u kojem su svi ili više od polovine aktivnih  članova po zanimanju poljoprivrednici. U nepoljoprivredna domaćinstva su svrstana ona u kojima svi ili više od polovine aktivnih članova obavljaju  neko nepoljoprivredno zanimanje ili su osobe s ličnim prihodom kao i domaćinstva u kojima su svi članovi izdržavane osobe bez obzira na zanimanje izdržavaoca. Sva domaćinstva u kojima je bilo polovina članova aktivnih poljoprivrednika, a polovina aktivnih nepoljoprivrednika, izdvajana su u posebnu kategoriju pod nazivom „mješovita domaćinstva“.

Veličina (broj članova) domaćinstva

Kao i u rezultatima ranijih jugoslovenskih popisa, i u popisu 1961. godine veličina domaćinstava je izražavana brojem članova. U članove domaćinstva uračunati su „prisutni“ i „ privremeno prisutni“ članovi. Shodno koncepciji stalnog stanovništva, osobe privremeno prisutne u domaćinstvu nisu se smatrale članovima domaćinstva u kojima ih je zatekao popis.

Porodični sastav domaćinstva

Porodični sastav domaćinstva određivao se za domaćinstvo kao cjelinu po kriterijumu srodstva prema osobi na čije je ime popunjen List za domaćinstvo. Kućna posluga koja živi u domaćinstvu i koja se ubraja u članove domaćinstva, nije uticala na određivanje porodičnog sastava.

S obzirom na porodični sastav, domaćinstva su svrstana u tri osnovne grupe:

1. Domaćinstva u kojima nema porodice,
2. Domaćinstva sa jednom porodicom,
3. Domaćinstva sa dvije ili više porodica.

U domaćinstva u kojima nema porodice svrstana su sva samačka i ona višečlana domaćinstva u čijem sastavu nema porodice.

Domaćinstva sa jednom porodicom su ona čiji svi članovi čine jednu porodicu, ili u kojima pored članova jedne porodice ima i drugih članova (srodnika i nesrodnika) koji nemaju vlastitu porodicu u tom domaćinstvu.

Domaćinstva sa dvije ili više porodica su ona koja se sastoje od dvije ili više porodica sa kojima u istom domaćinstvu mogu da budu i njihovi srodnici ili nesrodnici, bez obzira da li i oni imaju vlastite porodice u tom domaćinstvu.

Broj porodica u domaćinstvu

Pitanje o broju porodica u domaćinstvu nije direktno postavljeno pri popisivanju, već je izvedeno u toku obrade podataka o domaćinstvima izvođeno je iz odgovora na pitanja o odnosu pojedinih članova domaćinstva prema osobi na čije je ime popunjen List za domaćinstvo i podataka o imenu oca ili muža za svakog člana upisanog u List za domaćinstvo. Podaci o domaćinstvima prema broju porodica koje s njima žive pruža šire mogućnosti za analizu pojava raslojavanja domaćinstava sa više porodica i svođenje domaćinstava na okvire jedno domaćinstvo-jedna porodica.

Veličina zemljišnog posjeda

U popisu stanovništva 1961. godine za svako domaćinstvo pribavljan je odgovor o ukupnoj površini zemljišta koje je vlasništvo ili suvlasništvo svih ili pojedinih od članova domaćinstva, bez obzira da li ga obrađuje samo domaćinstvo ili je dato drugima na obrađivanje. To znači, da se isti posjed mogao da javi i više puta, ako suvlasnici čine više posebnih domaćinstava, od kojih nijedno ne mora da na njemu živi, ni da ga obrađuje. U popisu se podatak o veličini zemljišnog posjeda prikupljao samo za porodična i samačka domaćinstva. U ukupnu površinu zemljišta uračunata je površina oranica, bašta, voćnjaka, vinograda, livada, pašnjaka, šuma, bara, ribnjaka kao i zemljišta pod zgradama, dvorištima, putevima, kanalima i drugim vodenim površinama na posjedu domaćinstva.